BMT aka Bioč mazo tour…

Sve je počelo Zokinim planiranjem akcije i ispenjavanjem vrhova na Google Earth-u(svaki vrh je popeo bar po dva puta po procjeni nas ostalih). Onda slijedi okupljanje ekipe pa osipanje iste kad se termin približio, da bi nakon pomjeranja termina akcije knjiga spala na 4 slova.

Dođe i taj dan, tura po gradu i onda partija tetrisa kod Zoke u cilju pakovanja svega u auto. I tako krenusmo negdje oko 23h.

Pauza na pumpi…Komandantu se bilo mrsko preparkiravati do kompresora pa je “malo” razvukao crijevo… Pravac Visoko gdje kupimo Kemu, opet partija tetrisa u cilju pakovanja istog u auto, onda tumačenje značenja i logike saobraćjnih znakova po Visokom i pravac auto-put. Slijedi ubrzana vožnja do naplatne rampe pred Sarajevom(naime po ulasku na auto-put skontali smo da su bajle ostale na žardinjeri), platismo 2KM pa pravac Visoko(opet diskusija oko logike saobraćanih znakova), zatičemo bajle na žardinjeri, opet pravac auto-put da opet platimo 2KM liku koji je ovaj put izgledao malo zbunjeno. Pauza na pumpi u Vojkovićima, kupimo krplje od Daneta pa pravac Mratinje(usput probudismo narod na graničnom prelazu, srećom pa nisu tražili da izađemo van).

Oko 5 ujutro stižemo u Mratinje, slijedi slalom među ledenicama u tunelima…

 Bezuspješno pokušavamo doći do škole, povratak do početka brda, napolju priličan minus. Pada odluka da otspavamo sat vremena u kolima. Pošto se narod u kolima nije mogao umiriti slika zvjezdanog neba je prilično mutna(i ostalih 10 je doživjelo istu sudbinu)…Počinje da sviće nakon jedno sat vremena…brzinska priprema za polzak i pravac uzbrdo.

Epizoda Baba

usput srećemo babu X i kreće razgovor:

-Dobro jutro

-Dobro jutro đeco, đećete?

-Na Presjeku

-Nećete vi na Presjeku.

Nastavljamo mi dalje, vrijeme savršeno…

Kafa s’ nogu kod domaćina(i rakija naravno), ne svraćamo unutra jer bi to bilo kobno po nastavak ekspedicije i obećavamo da ćemo svratiti u povratku.  U nedostatku odgovarajućeg društva za igranje mogu dobro doći i mačke, zamrznute žabe…

like a boss… gazda dvorišta Narednih par sati slijedi forsiranje brda, šume, šikare… Dolazimo do tačke gdje više ni krplje ne pomažu, nakon kraće diskusije pada odluka da se vratimo i odemo na drugu planinu. Slijedi epizoda “sendvič”, dok je Željo kopao po rancu za istim mi smo kontali kako da snimimo momenat. Povlačenje nazad…

Trek od Ćalasana do tačke odustajanja, put od auta do Ćalasana nismo snimali… Vraćamo se u selo i kreće standardno obilaženje kuća. Sve po redu, kava, rakija, meze…mačku se pored sveg truda omaklo da omasti brke…  Prebacivanje stvari do našeg auta u dnu brda.  Pauza kod Novice na po jednu. Ovaj put nismo svtratili unutra(nadoknadićemo sledeći put)

Opet partija tetrisa u cilju trpanja svega u kola. Zoka je postao stvarno dobar u ovome…   Opet slalom među ledenicama.  Pošto nismo svratili kod Novice, svratismo u kafanu na granici prema njegovim instrukcijama. Kemo je bojkotovao ovaj događaj ostavšu u kolima. Po jednu pa pravac Gacko, druženje u Tropic-u sa Radošem(čisto po jednu)…nastavak u stanu. Pada odluka da krenemo u 6 ka Volujku. Toplina i komfor stana su utjecali na komandanta Zoku da stisne snooze dugme na sat vremena…inače inicijalni plan za originalnu turu je bio da se spava u šatoru. Doručak, opet tetris pa pravac Tropic(komandantu se jeo sladoled)

Ostavljamo kola na Čemernu i pravac Papin Do… Slijedi književno veče pred velikim ekranom.   Dio repertoara na velikom ekranu.    Bilo bi i više fotki da nisam izašao napolje u nekim gumenim čizmama…  Ustajanje u 4, klopa pa van… Kuk u 5 ujutro… Mjesečina iz pravca Lebršnika. Nakon ove fotke se svašta izdešavalo. Prvo ja propadam kroz snijeg u potok, uspijevam leći na stranu i ostajem suv, odmah iza mene u potok upada i Kemo. Vadimo Kemu iz potoka, pada odluka da se svi vratimo. Onda se Željo ponudio da se on vrati sa Kemom a da Zoka i ja nastavimo, slijedi kraće prekontavanje šta i kako pri čemu Željo propada u potok, ništa strašno ali sad više nije varijanti da bi nastavio ako se Kemo vrati sam što je Kemo prvobitno predlagao. Njih dvojica se vraćaju u dom, Zoka i ja nastavljamo. Krećemo put Stabanskih jezera i onda skrećemo ka Vlasulji.   Na putu do vrha Vlasulje penjemo još jedan vrh visine 1950m, potom probijanje kroz kleke pa opet uzbrdo… Slijedi beskonačna uzbrdica do vrha, izgledalo je tako blizu.  Vrh Vlasulje…

Nakon osvajanja još jednog vrha slijedi kraća pauza pa probijanje kroz kleke u cilju pronalaženja staze ka podnožju, nakon par minuta pronalazimo stazu… Kod drveća pronalazimo Kemine i Željine tragove, nastavljamo ka domu… Ubrzo srećemo i Želju koji je krenuo u sustret nama da prošeta pošto smo im javili gdje smo…

Trek nakon skoro 12h hoda…

Slijedi književno veče pred velikim ekranom. Ubrzo dolazi Radoš sa ekipom. Književno veče se nastavlja…Plan je da rano ujutro popnemo Kuk i da se odmah nakon toga spakujemo i krenemo ka autu. Radošev plan je da njegova ekipa krene oko 10 preko Lebršnika na Čemerno. Ujutro odustajemo od uspona na Kuk(loše vrijeme i komfor doma su učinili svoje)…doručak i u 9 krećemo nazad…   Oko 11:30 dolazimo do auta…tetris pa pravac Sarajevo… SA:LukavicaSIPANew Folder   Razdužujemo krplje, malo planiranja budućih aktivnosti, pa pravac Visoko…  Ovo smo kupili zato što nismo znali šta je, pošto nije bilo nikakve deklaracije niti nekog drugog nama razumljivog jezika na istoj. Ispostavilo se da se radi o fanti…   U iščekivanju ćevapa kod Harija, za ovo smo se spremali cijeli dan.  Semafor sa najkraćim intervalom za pješake ikad…trebaju ustanovit neku nagradu za one koji pređu pješački prije nego što se upali crveno.  Kol'ko smo skontali ovo je bašta neke kafane u Travniku, slikano tokom čekanja da komandant pazari sladoled. Maratonska vožnja do Banjaluke uz slalom među kamenjem u kanjonu Ugra…